Pismo Svetozara Marovića koje je uputio javnosti dovelo je u pitanje dogovor sa Specijalnim državnim tužilaštvom o sporazumnom priznanju krivice. Naime, on u dijelu pisma navodi da je krivicu priznao iz straha za njegovu djecu i da je djelo počinio iz nehata, a sporazum ukoliko je potpisan pod pritiskom ništavan je.
Advokat MANS-a, Veselin Radulović kaže da je obraćanje Svetozara Marovića javnosti još jedan dokaz da bi sud morao odbiti sporazume koje je on zaključio sa tužilaštvom, jer ne ispunjavaju emementarne uslove propisane Zakonikom o krivičnom postupku da bi na osnovu takvih priznanja mogla biti donijeta presuda.
-Pored komičnog pokušaja pravdanja da njegova politička partija nema nikakve veze sa kriminalnom organizacijom na čijem je čelu upravo on, Svetozar Marović prvo javno saopštava da je kriv „jer nije znao ono što je trebalo da zna, nije vidio ono što su svi vidjeli i nije spriječio ono što nije znao da je bilo”. Tako je Svetozar Marović javno saopštio da je postupao iz nehata, odnosno da nije znao, vidio i spriječio ono što nije znao da se dešava.
Podsjećamo da se krivična djela koja su Maroviću optužbama stavljena na teret mogu izvršiti samo i isključivo umišljajno, jer je do sada nezabilježeno da je iko ikada nehatno postao vođa kriminalne organizacije i da je nehatno zloupotrijebio službeni položaj, kako Marović javno saopštava, ističe Radulović.
Marović dalje javno saopštava da je njegova porodica „talac njegovog imena i da zato strada i pati”, da su ga drugi „okrivili za ono što su sami uradili”, da on nije „za sebe imao nikakve koristi” i da je prihvatio „da vraća za druge imovinsku korist iz nasleđa imovine njegove porodice”.
-Priznanje koje sam učinio, zbog osjećanja krivice za sve što se neželjeno i štetno desilo, učinio sam i iz straha, ne od onih koji su po zakonu postupali, već iz straha za moju djecu, za moje po krvi najbliže, za moju porodicu, tvrdi nekadašnji čelnik DPS-a u pismu, Svetozar Marović.
Advokat Radulović smatra da na ovaj način Marović faktički javno negira krivicu, optužuje druge da su izvršili krivična djela i imali lične koristi i dodaje da je on pristao za te druge da plaća.
- Marović javno saopštava da je priznanje učinio i iz straha za djecu, za najbliže, za porodicu i to straha od onih koji su ga napali „iz zavisti, ambicije, političkog neslaganja” i „kojima možda neće biti dovoljno njegovo kažnjavanje i stradanje”, rekao je Radulović u izjavi za „Dan”.
Zakonik o krivičnom postupku propisuje da će sud odbiti Sporazum o priznanju krivice ako okrivljeni nije svjesno i dobrovoljno u potpunosti priznao sva krivična djela koja su predmet optužbe.
Zato javni navodi Marovića, po mišljenju advokata Radulovića, da je nehatno i nesvjesno postao vođa kriminalne grupe i da je nehatno i nesvjesno zloupotrijebio položaj, da je priznao krivicu jer je njegova porodica talac i da strada i pati, da on nije imao koristi i da je prihvatio da vraća korist za druge, te da je priznao iz straha za djecu, najbliže i porodicu, više nego eksplicitno pokazuju da njegovo priznanje ne ispunjava elementarne uslove propisane zakonom da bi bilo osnov za zakonitu presudu.
On smatra da bi zbog toga sud morao odbiti sporazume koje je tužilaštvo zaključilo sa Marovićem, a tužilaštvo bi najzad moralo suštinski pokrenuti finansijsku istragu i javnosti saopštiti gdje je milionska korist za koju se sumnja da su Marovići stekli vršenjem krivičnih djela, uključujući i milione u švajcarskoj banci o kojima tužilaštvo ćuti već godinu i po dana.
-U protivnom, prihvatanjem ovako sumnjivih sporazuma tužilaštva i Marovića prijeti opasnost da država bude trajno oštećena za milionske iznose, odnosno da milioni stečeni korupcijom i kriminalom ostanu u posjedu vođa kriminalnih organizacija i njihovih članova. Naime, zakonom je propisano da tužilaštvo u roku od jedne godine od pravnosnažnosti presude mora podnijeti zahtjev za trajno oduzimanje imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću. Kako tužilaštvo za godinu i po nije bilo u stanju da okonča finansijsku istragu i pribavi dokaze samo u vezi s milionima u Švajcarskoj, teško da će u narednih godinu dana okončati finansijsku istragu u predmetu Marovića i predati zahtjev za trajno oduzimanje imovinske koristi. Zato, ako sporazumi sa Marovićem budu usvojeni i ako tužilaštvo ne okonča finansijsku istragu u predmetu Marovića i u zakonsom roku ne preda zahtjev za trajno oduzimanje imovinske koristi, biće više nego vjerovatno da je i to bilo predmet dogovora Marovića sa tužiocima, naglasio je Radulović.
Doskorašnji visoki funkcioner DPS-a Svetozar Marović saopštio je da je priznao sam svoju krivicu i grijeh, kao prvi, kako je napisano, među ostalima. On je to uradio, kako je kazao, jer nije znao ono što je trebalo da zna, „nijesam vidio ono što su svi vidjeli, nijesam spriječio ono što nijesam znao da je bilo, što sam vjerovao onima kojima bih opet vjerovao”. Krivicu je priznao, kako je naglasio i zbog toga što je povrijedio one koji su njemu vjerovali i koje moli da mu oproste, „meni koji sam danas manji od najnižeg i kojeg svako može učiniti krivim za sve”.
– Priznanje koje sam učinio, zbog osjećanja krivice za sve što se neželjeno i štetno desilo, učinio sam i iz straha, ne od onih koji su po zakonu postupali, već iz straha za moju djecu, za moje po krvi najbliže, za moju porodicu, od onih koji su skriveno znali da bace kamen tereta na nas, iz zavisti, ambicije, političkog neslaganja i kojima u njihovoj tajnoj moći možda neće biti dovoljno ovo moje kažnjavanje i stradanje Marovića. I zato me je ljudski strah jer je lako krenuti na posrnulog, pridodati obilježenom i pokazati se na palom. Kriv sam ja i niko drugi, nije kriva moja porodica koja kao talac moga imena strada i pati, nije kriva ni partija koju sam stvarao i osjećao kao svoje dijete, iako je ona uvijek imala i ima boljih i važnijih od mene. Niko nije kriv, ni oni koji su me kao svjedoci Solomonovih priča krivili za ono što su sami radili. Niko, osim mene, jer iako u svim ovim pravnim slučajevima nijesam za sebe imao nikakve koristi, ni centa, prihvatio sam da vraćam za druge iz nasleđa imovine moje porodice. Kriv sam jer su drugi priznali da su imali koristi i da to ne bi mogli postići bez mene i mog autoriteta. Ja im vjerujem da je tako, zato sam i kriv, jer sam služio kao kaput da ga obuku kada im je hladno i da ga skinu kada im je vruće – saopštio je Marović.
Priznao je, kako dodaje, i svjestan da nije uspio da do kraja od sebe odbaci one zavodljive poroke vlasti, „koji vas u sopstvenim očima učine važnijim od svih. Pa iako sam se borio sa tim, ostao sam slab da sebe i druge u mojoj sredini, oslobodim od te bolesti koja rado posjeti svaku vlast, da pojedinci pomisle da je vlast koju vrše radi njihovog ličnog dobra, a ne samo i isključivo radi onih koji su ih izabrali”.
– Priznao sam, i jer ne želim da se sudim sa svojom državom, da uzimam vrijeme višim ciljevima njenog napretka, kada se ja osjećam krivim za ono što mi je stavljeno na teret, ne pravdajući se ni društvom današnjih Kalabića, ni lokalnih Juda, ni ružnih kopija Bruta, niti prebacajući krivicu na bilo koga drugog. Jer od Adamovog pada, pa do vremena našeg Lovćenskog Tajnovica nije bilo čovjeka i krivice, pa nisam ni ja gori od drugih, mogao ostati bezgrešan i nevin, na kojega su u jednom trenutku krenuli razni, iskušavajući moje roditeljske slabosti, u ime skrivenih planova, kako to kroz istoriju ljudi obično i biva, planova jednih protiv drugih, starim vještinama obmana, skupljanja i dostavljanja, daleko od očiju javnosti – rekao je Marović.
Nekadašnji visoki funkcioner DPS-a naveo je i da je priznavanje učinio sam, bez pritisaka i uticaja bilo koga sa strane, uz molbu Gospodu velikom da primi ovo njegovo priznanje i njegovo iskreno pokajanje.
– I ovako grešan i poražen pred Bogom i ljudima, i pred sobom, molim se, da svako u Crnoj Gori preuzme svoje breme, prizna svoju krivicu i grijeh pred Bogom i zakonima, radi napretka i dobra Crne Gore, njenog mirnog i složnog života. Eto, ovo je istina o svemu ovome, mom priznanju i mojim razlozima, bez ijedne ružne pomisli prema bilo kome. Zahvalan svojoj porodici i rijetkim prijateljima na pomoći, umiren da je iz svih ovih, za mene bolnih slučajeva, posvećenošću i ljudi zakona, moguće reći, da neće biti nikakve štete, ni za opštinu ni za državu i da će sve stečeno suprotno zakonu biti oduzeto od svakog pojedinca, vjerujem ne samo u Budvi nego i na drugim mjestima i od drugih ljudi u Crnoj Gori. Da, to je to što sam želio reći u ovoj, kako se kaže, pravnoj istini, a istina ima i drugih, različitih i ništa nije kraće od trijumfa zlobe, niti išta trajnije od pobjede pune istine – poručio je Marović.
M.V.R.-D.Ž.
Čeka se odluka suda
Marovićev advokat Zdravko Begović nada se da će Viši sud u Podgorici usvojiti sporazum o priznanju krivice, koji je njegov klijent dogovorio sa tužilaštvom. Prema tom sporazumu, Marović je priznao prevaru i zloupotrebu položaja u slučajevima gradnje Donjeg bulevara, puta u selu Krapina, kao i za slučajeve „Properti investment” i „Kopirajt”.
– Aposlutno sam siguran da će sud usvojiti sporazum – rekao je Begović juče novinarima nakon ročišta u Višem sudu u Podgorici.
On je tim sporazumom pristao na zatvorsku kaznu od godinu i deset mjeseci, novčana kazna mu je 50 hiljada eura, a preuzeo je obavezu da državi vrati milion i sto hiljada eura.
Još jedan sporazum
Osim ovoga, 9. septembra očekuje se odluka o još jednom sporazumu kojim se Marović obavezao da će odležati 30 mjeseci u zatvoru i uplatiti 50.000 eura u humanitarne svrhe. Dva sporazuma odnose se na ukupno osam budvanskih afera, odnosno namještanja poslova određenim kompanijama prilikom ugovaranja gradnje Donjeg bulevara u Budvi, puta u selu Krapina, gradnje kolektora u Bečićima, kao i za slučajeve „Properti investment”, „Kopirajt”, „Prijevor” i „Jaz” i TQ Plaža.